Park priprode Lonjsko polje kao močvarno područje ubraja se među najugroženija staništa na svijetu. To je najveće zaštićeno močvarno područje ne samo u Hrvatskoj već u cijelom Dunavskom porječju. Uvršten je u tzv. Ramsarski popis močvara koje su od međunarodnog značaja, osobito kao prebivalište ptica močvarica. Prema kriterijima direktive o pticama Europske unije, to područje pripada važnim područjima za ptice (Important Bird Areas – IBA). Sačinjavaju ga uglavnom tri polja: Lonjsko, Mokro i Poganovo polje.

Rijeke Sava, Una, Kupa, Lonja i Strug susreću se upravo na području parka prirode. Zbog njihove vrlo složene dinamike, u ovom su području poplave nepredvidive pa se na njih mora računati u svako doba godine. Vodostaj Save nizvodno od Siska može porasti i za 10 m! Ako se u svim spomenutim rijekama najedanput pojave visoke vode, ogromne se količine vode sudaraju i uzrokuju poplave. Područje srednje Posavine može prihvatiti golemu količinu od dvije milijarde kubičnih metara vode. Tako nad Lonjskim poljem voda postaje vladarom kojega je prihvatio čak i čovjek.

Aktivnosti PP Lonjsko polje usmjerene su u prvom redu na zaštitu, očuvanje i promicanje temeljnih prirodnih i kulturnih vrijednosti Parka. Osmišljeni su prvi odgojno-obrazovni programi za djecu, a Park također nudi i stručno vođenje posjetitelja. U Parku se provode stručna i znanstvena istraživanja te održavaju brojne edukativne i stručne radionice, skupovi i drugo.

 

Nekada su stanovnici sela u Savu živjeli drugačijim životom, a tradicionalno dobra vina uzgajali su u vinogradima na trsnim obroncima Moslavačke gore. Lonjsko je polje bilo puno prohodnije. Tih nekoliko kilometara do svojih vinograda prelazili su preko polja, obradili vinograde i vraćali se svom životu uz Savu.

Kao podsjetnik na taj nekadašnji način života osmišljen je tematski put koji spaja sjeverni dio Lonjskog polja s njegovim životnim okruženjem, moslavačkim vinorodnim brežuljcima i rijekom Savom.

Tematski put naglašava razlike između prošlosti i sadašnjosti, jer većina puteva koji su nekada vodili preko polja više ne postoje, mostovi preko rijeka stradali su od vremena, regulirani su glavni tokovi, no zadržani su rukavci i zavodljiva mjesta uz Lonju. On povezuje dva područja na novi način i kroz pričanje romantičnih priča iz povijesti vodi do replika graničarskih čardaka u kojima su graničari provodili većinu svoga života.

Na cijelom se području isprepliću ostaci vrlo različitih kultura i naroda koji su tu živjeli i koji su se susretali i ponekad sukobljavali u vrlo složenom povijesnom kontekstu. Svima su na kraće ili duže vrijeme dom bili Lonjsko polje i trsno moslavačko gorje.